Stručnjaci objasnili.
Na izborima održanim u nedjelju u Republici Srpskoj glasalo je 47,03 odsto građana sa pravom glasa, dok je kada je u pitanju BiH ovaj procenat manji i iznosi 42,02 odsto. Mnogi su ovaj podatak shvatili kao dokaz funkcionisanja novih tehnologija, odnosno potvrdu da umrli nisu mogli da glasaju i da nije bilo zloupotreba podataka onih koji žive u inostranstvu i obično ne koriste svoje glasačko pravo.
Demograf Stevo Pašalić smatra da je riječ o realnoj izlaznosti s obzirom na to da su birački spiskovi prebukirani i prenaduvani, jer ni blizu nemamo taj broj birača.
Prema njegovim riječima u dosadašnjim izbornim ciklusima dešavalo se da se nakon 19 časova „nagurava“ još listića.
– Bilo je “gimnastike”, ko god je mogao, to znam kao direktni akter. Jučerašnji tok glasanja sam pratio i sve je teklo bez greške. Nije se moglo ni na šta uticati, tako da je izlaznost realna i objektivna – objasnio je on.
Naglasio je da je činjenica da imamo više upisanih birača nego stanovnika, ali da tu važe neka druga pravila.
– Ko god ima ličnu kartu, bilo gdje, on može doći i glasati. Nigdje ne piše da ne može glasati. Malo jeste apsurd ako Republika Srpska realno ima nešto manje od milion stanovnika, a imamo 1.200.000 birača, ali oni nisu na ovom prostoru, ne dolaze.
Prema tome, jedino što je ovdje eliminisano jeste to da su nekada glasali mrtvi i neki drugi ljudi kojih nema tu, a ispalo je da glasaju. To je bar pomak. Bar imamo sad početnu, realnu sliku – rekao je on.
Prema njegovim projekcijama u Republici Srpskoj trenutno živi 980.000 ljudi. Sa druge strane birači su svi koji su izvadili ličnu kartu i mnogi od njih ne dolaze godinama na ove prostore. O tome govori i podatak koji je iznio Pašalić da se za glasanje u inostranstvu prijavilo manje od 50.000 ljudi, a oko 2 miliona ljudi među kojima su i maloljetnici živi negdje u dijaspori.
Demograf Aleksandar Čavić je naglasio da broj birača ne treba miješati sa brojem stanovnika Bosne i Hercegovine jer je riječ o dvije različite kategorije koje se formiraju prema različitim kriterijumima i čija se dinamika samo djelimično podudara.
On je objasnio da se broj stanovnika odnosi na stanovništvo koje uobičajeno živi u BiH, odnosno na tzv. rezidentno stanovništvo, i obuhvata lica svih starosnih grupa, a biračko tijelo čine punoljetni državljani BiH koji ispunjavaju uslove propisane Izbornim zakonom.
– Odseljavanjem iz BiH mi, po pravilu, ne gubimo birača – gubimo stanovnika – kaže Čavić.
Prema njegovim riječima činjenica da je u Centralni birački spisak upisano 3.408.517 birača, iako je procijenjeni broj stanovnika koji danas uobičajeno žive u BiH manji od tog broja, sama po sebi ne predstavlja statistički paradoks.
– Veliki dio ljudi koji su tokom prethodnih godina i decenija napustili zemlju više nije dio njenog rezidentnog stanovništva, ali kao državljani BiH i dalje ostaju dio biračkog kontingenta. Štaviše, ovako visok broj birača u odnosu na broj rezidentnih stanovnika posredno predstavlja i jednu od potvrda izuzetno visokog obima emigracije iz BiH.
Raskorak između broja stanovnika i broja birača zato treba posmatrati i kao jedan od pokazatelja razmjera demografskog pražnjenja zemlje, a ne kao dokaz da je sam Centralni birački spisak nužno neispravan – naveo je Aleksandar Čavić.
Istakao je da je ovo razdvajanje posebno važno prilikom analize izborne izlaznosti. Ako se broj registrovanih birača između dva izborna ciklusa mijenja relativno malo, dok broj lica koja su evidentirana kao da su glasala opada znatno snažnije, takav pad nije moguće objasniti samo demografskom promjenom biračkog kontingenta.
– Jedan dio objašnjenja pada izlaznosti svakako treba tražiti u izbornoj apstinenciji, odnosno gubitku interesovanja i povjerenja građana u izborni proces. Na to mogu uticati brojni faktori – političko razočaranje, osjećaj da izbori ne proizvode suštinske promjene, loša programska i kadrovska ponuda političkih subjekata, ali i činjenica da sve veći broj formalno upisanih birača stvarno živi u inostranstvu i ne učestvuje na izborima – smatra Čavić.
Međutim, prilikom poređenja sa ranijim izbornim ciklusima mora se uzeti u obzir još jedna činjenica -dokumentovano postojanje fiktivno evidentirane izlaznosti na pojedinim ranijim izborima.
– Najizrazitiji primjer predstavljaju lokalni izbori u Doboju 2020. godine. Nakon utvrđenih nepravilnosti Centralna izborna komisija BiH poništila je izbore na 89 redovnih biračkih mjesta u Doboju. U postupcima koji su potom vođeni pred pravosuđem utvrđivani su slučajevi u kojima su u biračkim spiskovima kao da su glasala bila evidentirana lica koja stvarno nisu izašla na izbore, uključujući i umrla lica.
U jednom od sudskih predmeta, na primjer, utvrđeno je da se pored imena lica koje je umrlo približno mjesec dana prije izbora nalazio potpis kao da je to lice glasalo – objasnio je Aleksandar Čavić dodajući da oslobađajuće presude nisu nužno bile posljedica zaključka suda da spornih glasova nije bilo, već nemogućnosti da se van razumne sumnje utvrdi koji je konkretni član biračkog odbora izvršio ili omogućio nezakonitu radnju.
Prema njegovim riječima pad formalno iskazane izlaznosti ne mora u istoj mjeri predstavljati pad stvarnog političkog učešća stanovništva. Ukoliko su u ranijem periodu u zvanično iskazanu izlaznost ulazili i fiktivno evidentirani glasovi, a u kasnijem periodu je usljed snažnije kontrole izbornog procesa prostor za takve radnje smanjen, jedan dio pada formalno iskazane izlaznosti zapravo može predstavljati približavanje evidentirane izlaznosti stvarnoj izlaznosti.
– Stoga je za precizno objašnjenje promjena izborne izlaznosti neophodno razdvojiti najmanje tri komponente: efekat sve većeg broja birača koji faktički žive u inostranstvu i ne glasaju, efekat stvarnog rasta ili pada izborne apstinencije među rezidentnim stanovništvom i efekat smanjivanja ranije dokumentovanih oblika fiktivnog glasanja.
Tek njihovim razdvajanjem može se utvrditi koliki dio promjene predstavlja stvarnu promjenu izbornog ponašanja stanovništva, a koliki dio promjenu integriteta i kontrole izbornog procesa – rekao je Čavić.
Srpskainfo
