Predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić zatražio je hitan sastanak kod predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, upozoravajući da su pritisci na porodice ubijenih Srba širom Srpske svakodnevni i da se tome mora stati ukraj.
On je istakao da je, nakon što je ukazao na prave ciljeve takozvanog izvještaja Memorijalnog centra Srebrenica “o negiranju genocida u Srebrenici”, u federalnim medijima krenula kampanja i napadi na njega, te da se čak spominje i nekakva odmazda, što je, kako kaže, klasična zamjena teza i podvala.
“Prvi je krenuo potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković koji me optužuje da ja stavljam metu na čelo muslimanima iz Srebrenice koji su učestvovali u izradi ovog takozvanog izvještaja. On tvrdi da ja ugrožavam sigurnost povratnicima, a ja ga sada javno pitam – a šta sam ja?”, rekao je Kojić.
On je upitao zašto je protjeran sa svog ognjišta 1992. godine, a vratio se tek 1996. godine?
Kojić kaže da nije povratnik, kao što nije ni žrtva onoga kome Duraković “aplaudira iz prvog reda u Nezuku dok taj /Orić/ prijeti novim krvoprolićem”.
“Nisam nikad čuo tog `šator političara` da je osudio bilo koga za zločine nad Srbima ili da je reagovao na pokušaj ubistva /predsjednika Srbije/ Aleksandra Vučića u Potočarima, ali se sjećam vrlo dobro ko je bio u društvu Nasera Orića kada je uhapšen u Švajcarskoj”, istakao je Kojić.
Kojić je rekao da Duraković nije pozvao da se zaštiti njegova porodica kada je Emir Suljagić stavio metu na čelo njegovoj /Kojićevoj/ majci, ali i još 26 žena, među kojima je i Ivanka Rankić, čijeg sina su Durakovićevi sunarodnici živog ispekli, a njegovo tijelo dovezli na mjesto gdje se sada nalazi Memorijalni centar.
On je naveo da se sjeća da je Duraković tražio da Srebrenica bude distrikt i da na taj način razbije Republiku Srpsku, od koje sada prima dobru platu.
“Možda se sada dokazuje svom narodu kojeg je prevario na posljednjim lokalnim izborima kada je samo gledao svoj lični interes kao i Orić 1995. godine, kada je pobjegao iz Srebrenice”, naveo je Kojić.
Suljagić je očigledno indisponiran, kaže Kojić, zbog činjenice što je javno ukazano na sve propuste njegovih “stručnjaka”, pa sada “pokušava da spasi što se spasiti može”.
Kojić je ocijenio da upravo Memorijalni centar targetira istomišljenike sudije /Priske Matimbe/ Nijambe, ali i vrhunskog stručnjaka specijalizovanog za izučavanje istorije Holokausta Gideona Grajfa i njegovog tima kojeg je angažovala Vlada Republike Srpske i koji su stručno obradili dešavanja oko Srebrenice i Sarajeva.
“A što se tiče sigurnosti dotičnih, neka se ne brinu, nikome ja nisam prijetio, samo sam iznio činjenice. Svi građani su bezbjedni u Republici Srpskoj, policija je vrlo profesionalna”, poručio je Kojić.
On je rekao da nikad nije čuo od navedene dvojice da su osudili što neko dobija prijetnje, a predstavlja srpske žrtve i da je to za njih normalno jer “Srbi treba da ćute”.
“Da se oni pitaju mi ne bismo smjeli ni reći da smo Srbi, zabranili bi nam sve, ali na njihovu nesreću – neće moći”, naglasio je Kojić.
On je upitao Suljagića kojom riječju je prijetio Edinu Ikanoviću koji je u izvještaju predstavljen kao pravnik sa višegodišnjim iskustvom u lokalnoj samoupravi, a u stvari je odradio samo pripravnički staž u opštini Srebrenica.
“Od njega ništa drugo sem laži ne mogu očekivati, jer njega boli činjenica da smo razotkrili laž u vezi sa smrti njegovog oca koju on želi da predstavi kao žrtvu navodnog genocida”, dodao je Kojić.
Memorijalni centar Srebrenica objavio je na svom sajtu izvještaj koji je, kako su naveli, zabilježio 90 slučajeva negiranja takozvanog genocida od maja 2022. do maja ove godine u objavama medija na internetu i izjavama javnih ličnosti u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. (Srna)
