Tamara Bakić je legenda jugoslovenskog manekenstva i smatrana je prvom damom ove profesije u Jugoslaviji.
Karijeru je gradila sigurno, prizemljeno, a uspjeh koji je stekla nadilazi svaku skromnost. Tačnije, zaslužuje film.
Tamara je rođena 1934. godine u Somboru, gdje je odrastala u velikoj porodici. Sombor je grad kome se Tamara često vraćala, pogotovo kako bi obišla kuću, iz koje je povukla sve ono najbolje što su joj njeni najbliži ponudili.
Posebno je pričala o Njani, kako su svi nazivali njenu baku, zbog koje su svi bili bliski i veoma složni.
Jednom prilikom je baku i porodicu opisala kao najljepšu uspomenu, ali mađarski logor u Bačkoj Palanci kao najstrašniju, navodi “011.info“.
“Po izlasku iz logora smo se uputili u Beograd, gdje smo se smjestili kod mamine prijateljice. Tu smo dočekali oslobođenje. I danas mi je u sjećanje urezana slika koju sam prvu vidjela po izlasku iz podruma na ulicu – neopisivo slavlje ljudi iznad kojih su visile pokidane žice, a okolo pustoš od pokidanih stabala”, govorila je Tamara.
Sloboda ih je vratila u Sombor, gdje je još neotkrivena ljepotica upisala gimnaziju. Sa drugaricom iz djetinjstva priključivala se raznim akcijama čišćenja grada od ruševina, a ubrzo su se zajedno uputile na odbojku i plivanje. Tada se prvi put čulo za Tamaru i njenu titulu šampionke Srbije u plivanju.
Po ugledu na očevu pravnu karijeru, željela je da krene njegovim stopama. Ti putevi su je vratili u Beograd, gdje je upisala Pravni fakultet.
Životna pista od Pravnog fakulteta do dizajnerskih revija
Zamišljajući sebe kao uspješnu pravnicu, Tamara je tada imala zacrtan, željeni život. Međutim, sudbina je to malo drugačije zamislila i uputila joj poziv koji joj je promijenio sve.
Naime, prijateljica njene majke, Dara Spasojević bila je poznata krojačica, koja je angažovana na pripremama za skori Sajam mode, uputivši Tamari poziv da se probno prošeta po pisti.
Dara je imala zamisao nekih kreacija i tragala je za savršenom djevojkom koja bi ih nosila. Putujući često do Pariza, tačno je shvatila kakvu djevojku traži, a u tu viziju se Tamara dobro uklapala.
“Za razliku od drugih djevojaka koje su se dotjerale od glave do pete, ja sam došla onako kako se oblačim svaki dan, u ravnoj suknji do koljena i džemperiću. I odabrana sam”, navodi ona, prenosi “Superzena.b92.net“.
Za djevojku u suknji i džemperiću, beogradski Sajam mode te godine nije bio samo premijerni “catwalk”. Bio je i prvi u cijeloj SFRJ, sa legendarnim Kristijanom Diorom kao predvodnikom svjetskih dizajnera.
Beograd je tog dana bio prijestonica svjetske mode, a Tamara je zapala za oko i kreatorima van Jugoslavije.
Ovaj događaj predstavljao je tačku koja je nesuđenu pravnicu lansirala u svijet svjetske mode. Ubrzo su stizali pozivi raznih velikih dizajnera, a sa hodom i ljepotom modela imala je pravu turneju šetajući pistama Jugoslavije, Budimpešte, Moskve, Varšave, Pariza, Sankt Peterburga, Teherana i Njujorka.
Shvatila je kojim se svjetskim šinama kreće njena slava, kada je reviju ispratio Iv Sen Loran.
Ubrzo se mlada Somborka sprijateljila se sa ikonama poput Paka Rabana, Brižit Bardo, Serža Ginzbura, Entoni Hopkinsa, ispijajući u međuvremenu šampanjac sa Kristijanom Diorom.
Manekenstvo za tadašnji svijet nije bila prava profesija, jer ne postoji penzija, niti brojanje radnog staža. Zbog toga se mnogi nisu usuđivali da se time ozbiljno bave. Tamara je zato htjela da ohrabri mlade i osnovala je Udruženje manekena 1967. godine, koje im je nudilo bolje honorare, ali i veći ugled.
Dan kada je žena odbila “Dior”
Ova Somborka je živjela život koji bi svaka djevojka poželjela. Ali, Tamara je na sve gledala prizemljeno i “normalno”. Bila je muza mnogim dizajnerima, ali je umjela i da kaže pokoje odlučno “ne”.
Tako je odgovorila i velikoj modnoj kući “Dior”, koja joj je ponudila da ostane u Parizu krajem ’60-ih godina. Isti odgovor je ponovila na ponudu mjesta organizatora u njujorškoj modnoj agenciji.
“I danas se svi čude kako sam mogla da odbijem ponude modnih agencija iz Njujorka ili da kažem “ne” velikom dizajneru Dioru. Ne mogu da shvate da je to bilo u vrijeme kada se u Jugoslaviji živjelo svjetski, a cio svijet nam je bio na dlanu.
Mi smo zahvaljujući gostovanjima u inostranstvu donosili neke novitete koje smo tamo vidjeli. Ne mislim samo na modu, nego na svakodnevni život.
Tako sam bila slobodna da jednom predstavniku gradskih vlasti, poslije povratka iz Pariza, predložim da se u srpskoj prijestonici otvori dragstor. Tako je Beograd dobio prvi dragstor u Nušićevoj ulici”, razjasnila je ona.
Svoju karijeru je gradila uspješnih pet decenija, tokom kojih je prkosila stereotipima.
Imala godine koje su se mogle samo nagađati
Ono što je krasilo Tamaru jeste i tajnovitost koju ima njeno tijelo, jer je vješto krilo svoje godine. Tome svjedoči njen rad i pojavljivanje na pistama i u magazinima u njenim kasnijim godinama.
Kada su je pitali koja je tajna i kojim se dijetama vodi, prvo što su očekivali je stroga disciplina. Te predrasude i očekivane odgovore prekinula je ova uspješna dama, govoreći da nema šta se ne smije naći na trpezi. Osim što ni sama nije slijepo robovala stereotipima, saveznika je pronašla i u svom sportskom duhu.
Sa njenim imenom je na noge stala i jugoslovenska modna industrija. Udruženje manekena ostalo je aktivno, a Tamari pripada zasluga i za to što je izborila poštovanje i ugled budućih ikona mode. Da nije sve u glamuru i ljepoti, svjedočila je svojom prefinjenošću i šarmom.
U 82. godini bila je zvijezda revije Bate Spasojevića u Njujorku.
Decembra 2021. je preminula u Beogradu u 87. godini, ostavljajući za sobom svjedočanstvo o istinskoj ljepoti.
“Jedino što iz mode ne izlazi jeste lijepo vaspitanje”, izdvojila je kao poruku mladima Tamara, žena koja je pomjerila granice, javlja ona.rs/Cdm
