Učenje djece vještini kritičkog razmišljanja od ranog uzrasta može ih zaštititi od dezinformacija i drugih opasnosti na internetu.
Kara Alaimo je profesorica komunikologije na Univerzitetu Ferli Dikinson i savjetuje roditelje, učenike i nastavnike kako da upravljaju vremenom provedenim pred ekranima.
Njena knjiga „Pod uticajem: Zašto su društvene mreže toksične za žene i djevojke – i kako da ih povratimo“ objavljena je 2024. godine, prenosi CNN.
Kako bismo zaštitili djecu od štetnih uticaja društvenih mreža, neki su predlagali zabranu društvenih mreža za mlade ili pomjeranje starosne granice za njihovo korišćenje.
Jedna stručnjakinja nudi drugo rješenje: učenje djece kritičkom razmišljanju kako bi znala da se bezbjedno ponašaju na internetu.
“Kao profesorica, tokom protekle decenije primijetila sam pad sposobnosti prosječnog studenta da iznese ili pobije snažne argumente – vjerovatno bar djelimično zato što ih stalno provjeravanje telefona ostavlja bez sposobnosti da se fokusiraju. (Nisam jedina koja je to primijetila.)
Ovaj nedostatak kritičkog razmišljanja, naravno, čini ih podložnijim dezinformacijama, prevarama i drugim opasnostima na internetu”, smatra Alaimo.
Šta je kritičko razmišljanje?
Dr Marija Dejvis smatra da je kritičko razmišljanje sposobnost da pažljivo preispitujemo, analiziramo i procjenjujemo informacije ili ideje prije nego što odlučimo u šta ćemo vjerovati ili kako ćemo postupiti.
“To često podrazumijeva razmatranje suprotnih argumenata i vaganje dokaza kako bi se utvrdilo koji je stav ili argument najjači”, savjetuje.
“Ako razumijete kritičko razmišljanje, onda kada vidite nešto na internetu, vaš um automatski kaže: ‘Sačekaj malo, da li je to tačno? Možda bi trebalo da pronađem dodatne informacije. Da li to važi za sve?’”
Učiti tinejdžere da to rade – o bilo čemu – bolje je nego zabraniti društvene mreže. Ako ih zabranimo, to ne znači da će djeca odjednom znati kako da ih koriste niti kako algoritmi funkcionišu.
Umjesto stalnog upozoravanja „previše si na telefonu“, važno je razviti osjećaj lične odgovornosti i razumijevanja kako platforme funkcionišu.
“Mislim da to može pomoći i kod anksioznosti. Anksioznost je povezana s osjećajem gubitka kontrole. Ako poznajete kritičko razmišljanje, imate alate”, kaže Dejvis.
Kako roditelji mogu da nauče djecu kritičkom razmišljanju?
“Da biste podstakli radoznalost, možete reći: ‘Upravo sam vidjela nešto na vijestima, zvuči nevjerovatno. Hajde da saznamo više.’ Time modelujete ponašanje – provjeru izvora i radoznalost”, savjetuje ona.
Umjesto pitanja „Koje dokaze imaš?“, bolje je reći: „Nisam sigurna u to. Šta si vidio ili čuo?“
Kritičko razmišljanje podstiče radoznalost, što povećava motivaciju i angažovanost.
Dejvis ističe da je važno učiti djecu kako da vode razgovor, a ne samo da uče napamet. Jedna od najvažnijih vještina je pitanje: „Možeš li da mi daš primjer?“ koje podstiče dublje razmišljanje. (CNN/RTCG)
