Želja za slatkim često se javlja nakon dugih i iscrpljujućih perioda, bilo da je riječ o mentalno zahtjevnom poslu, emotivnim razgovorima ili jednostavno prevelikoj stimulaciji.
Pojeli ste, posao je završen ili ste na pauzi, a misli vam ipak neprimjetno bježe ka nečemu slatkom – čokoladi, keksu ili onom trenutku za “samo jedan zalogaj” koji se rijetko na tome zaustavi.
Ono što je zanimljivo nije sama žudnja, već njena predvidljivost. Psihologija ukazuje na to da su te potrebe manje povezane sa glađu, a više sa načinom na koji mozak reaguje na stres, umor i emocionalno opterećenje svakodnevnog života, prenosi Index.hr.
Mozak ne traži hranu, već olakšanje
Želja za slatkim često se javlja nakon dugih i iscrpljujućih perioda, bilo da je riječ o mentalno zahtjevnom poslu, emotivnim razgovorima ili jednostavno prevelikoj stimulaciji. U takvim trenucima mozak se prebacuje u drugačiji način rada.
Umjesto da reaguje na glad u klasičnom smislu, on traži brzo olakšanje – nešto što može trenutno da promijeni vaše raspoloženje. Šećer se tu savršeno uklapa jer pruža brz osjećaj prijatnosti i podsticaja. Manje se radi o apetitu, a više o potrebi za brzim “resetovanjem”.
Tihi uticaj stresa na žudnju
Kada je tijelo pod stresom, oslobađa kortizol, hormon koji nam pomaže da se nosimo sa pritiskom. Kortizol, međutim, može da utiče i na izbor hrane, često povećavajući sklonost namirnicama koje brzo obezbjeđuju energiju. Zbog toga se čak i ljudi koji inače paze na ishranu mogu zateći kako žude za slatkim tokom napetih rokova, emocionalne uznemirenosti ili mentalno iscrpljujućih dana. Okidač, dakle, nije hrana, već pritisak.
Naučena prijatnost: Zašto nam je šećer emocionalno blizak
Postoji i element naučenog ponašanja. Studija objavljena u časopisu Neuroscience 2005. godine, sprovedena na životinjskim modelima, otkrila je da šećer aktivira dopaminske puteve u moždanom sistemu za nagrađivanje, naročito u regiji poznatoj kao nucleus accumbens, koja je povezana sa osjećajem prijatnosti i potkrepljenja.
Vremenom, ova reakcija nagrađivanja objašnjava zašto šećer povezujemo sa utjehom i brzim emocionalnim olakšanjem. Upravo zato se žudnja često javlja u trenucima dosade, stresa ili emocionalnog zamora – kada mozak traži nešto poznato što pruža trenutnu utjehu.
Kako umor podstiče želju za slatkim
San takođe igra tihu, ali važnu ulogu u ovom obrascu. Kada je tijelo neispavano, njegova sposobnost regulacije energije i signala gladi slabi. U takvom stanju mozak se prirodno okreće izvorima brze energije. To je razlog zašto je želja za slatkim često jača nakon neprospavanih noći ili isprekidanog sna.
Emocionalna glad nasuprot fizičkoj
Psihologija često razlikuje emocionalnu od fizičke gladi. Fizička glad razvija se postepeno i može se utoliti bilo kojim uravnoteženim obrokom. S druge strane, emocionalna glad obično nastupa iznenada i vezana je za specifičnu hranu koja pruža utjehu, najčešće slatkiše. Šećer u mnogim slučajevima pruža privremen osjećaj olakšanja ili prijatnosti, zbog čega se žudnja ponovo javlja čim njegovo dejstvo oslabi.
Rijetko se radi o nasumičnoj žudnji; to je reaktivno ponašanje. Stres povećava pritisak, umor smanjuje energiju, a emocije stvaraju dodatno opterećenje. Mozak na to odgovara na najbrži način koji poznaje – posezanjem za šećerom. /n1.rs
